Bas se sad pitam, zaboravio vise na to... Nakon 5 godina samoce, kako je to voljeti? Vrijeme leti, a meni sve draze biti sam, u svom malom univerzumu.. :D A vi?

Prokljucala mi voda u koljenu

Danasnja situacija. Jutro je, ne vidim na oci kako treba, tek se probudio, i kao po obicaju kasnim na predavanja, tako da se u tri minute spremim i izletim iz stana. Idem pjeske, blizu mi je fax, i tako ja zurim, i stojim na semaforu trebam preci, i vidim zenu koja trci prema raskrsnici. Nije jos zeleno otvorilo, ali ona pici tristo na sat, i zagazila je na ulicu vec je krenulo zeleno, ali ona ne hoda normalno nego cik, cak. I hajde ja kao mladji od nje i kao kulturna i vaspitana osoba, sklanjam se da zena prodje jer zuri ( a ja eto kao ne zurim) i ja kako se sklanjam ona tako cik cak u moje noge, i ja stanem i samo se okrenem u stranu, da me ne pokosi i da napokon prodje i stade ni pet ni sest na sred raskrsnice " SMOTO HOCU LI OVDJE PLESAT S TOBOM"... Iako sam jako nadrndan u rano jutro, i jako impulsivan, i ostar na jeziku ujutru, dobro sam se ujeo za isti taj jezik da joj ne kazem "MRS" a posao sam to reci da se ne lazemo, samo sam se okrenuo rekao u sebi "BOZE SACUVAJ" i nastavio "zurit" da ne dobijem taj zadnji minus koji bi me od potpisa odjelio....

"Zivi svoj zivot po svojim principima, ne tudjim"

Danas ljudi toliko maski imaju da ti od toliko izdanja, ne mozes ni pretpostavit sta im je pravo lice. Na primjer promatram ponasanje jedne djevojke vec duze vrijeme i pitam se "O Boze pa dokle vise"... Na prvi pogled ovako obicna, mirna, povucena bez nekog stava i tako sve to sto vuce sa sobom, ali mi je uvijek mirisala na neku finocu, ono nekako sam mislio iz te povucenosti ne moze izaci nista lose. Na pocetku nekako sama, pogubljena i poplasena. S vremenom je pronasla drustvo i ono vidim u kaficu i smije se i zeza, sva nekako vesela i zivahna. I rekoh sjednem do nje posto volim jako analizirati osobe i ulazit u njihov "mozak". I ono kad sebe predstavlja, predstavlja je kao osjetljiva osoba, kao osoba koja ne da na sebe, kao osoba sa "stavom". Znam da ima jednu prijateljicu kojoj je "odana" ono bas su slike, "sestre" su posto danas su ta prijateljstva koja zapocnu danas, za sedmicu dana "sisters, sis', BFF 4eva,..." epiteti do neba, ali mi jedno ne ide u glavu. O tom svom drustvu i nema neko fino misljenje, licno mi je govorila, ova joj cudna, onaj joj mutan, neko hinjav i tako, a opet trci za njima kao cuko i glumi neku ne znam ni sam sta. Uglavnom da ne duzim, ono sto se pitam je " Kako neko uopce moze reci za sebe da je osoba sa stavom, ako se ti pridvoravas i prihvatas tudje principe i stavove, kako mozes reci da si osoba sa stavom i da si direktna osoba, a nemas petlje da kazes direktno mislim to to i to, pa ti prihvati ako ti se svidja, ako ne sta ces"... ? Ne znam, ja sam tip osobe koji ne moze sjedit sa nekim ko mu ne odgovara, i osmjehivati se, pit kafu tri sata, i ono super smo, a ovamo mi se povraca... Ne znam, mozda bih se trebao tako voditi, imao bih sigurno veci krug ljudi oko sebe, ali na svu srecu ja svog obraza i stava ne dam, zato se jedino pravi ljudi usude biti sa mnom, i osobe koje nemaju komplekse od toga da im neko ima i dobro i manje dobro reci u lice... Naravno imam i ja mane i postujem izrazito ljude koji dodju i kazu takav si i takav, popravi to ako zelis... I opet za kraj EVO NEZNAM BOGUMI.

"Kad bi glupost boljela, ljudi bi vristali do neba" Tako ti je Ivo i nikako drugacije...

Glas većine nije dokaz pravednosti...(by Friedrich Schiller)

Ne znam sta da kazem. Student sam. Inace iz drugog sam grada i vec od prvih mjeseci studiranja, jednu osobu sam prihvatio za jednu od najboljih prijateljica, nekog od povjerenja i nekog kome bih se za bilo sta prvo obratio i nekom kome bih ja prvom bez pogovora pomogao. I stvarno gledao je kao sestru, bas sam je postovao i drzao do njenog misljenja. Prosle dvije godine, izmjenjalo se ljudi oko nas doslo do raznih situacija ali da ne duzim. Zbog vece grupe drustva, ta "my person" ( Grey's anatomy), je pokusala mene da promijeni, da ja budem njena karikatura i da prihvatim taj "odron" od ljudi, kojima se svaka "kafa" svodi na to "kako je ovaj/a obucen/a, a, vidi kako izgleda, koliko je ovaj/a jadan/na, kako je ovaj/a glup/a" i tako pljuvanje po ljudima bez ikakve osnove. Dovoljno je samo sto cu reci da osoba od 110 kg daje sebi za pravo da komentarise kako se nego "ugojio" kako je neko "zgoljav" i tako, pa dotjeraj sebe prvo u PM pa onda druge komentarisi.Po cemu sam ja kompetentan da komentarisem kako je neko obucen, kad ja ne znam da li ta osoba kuci ima sta da jede, a ne da svaki dan dodje u drugoj odjevnoj kombinaciji (dajem samo primjer jedne situacije) .I tako u toj grupi kojekakvih hinjavaca, s kojima sa pio tu kafa, a ta kafa pila mene i pila i pila, dok se nisam ispraznio. Mislim cak da sam se i poceo mijenjati da bih bio "cool", i kad sam skontao da svoje principe gazim, odlucio sam da se otcijepim ( iskreno draze mi je i sjedit sam nego sa svakim). I moja "prijateljica" mi je tako lako okrenula ledja, ja sam ispao ovakav onakav, sta vise nakon dvije godine pljuje i mene na tim kafama, ali ja ne marim za to. Sta vise evo vec par sedmica, sjedimo u amfiteatru jedno do drugog da se i ne pogledamo, iskreno i ne zelim. Ali eto dese se trenuci da mi slucajno pogled ode, i osjetim jedno veliko gadjenje za koje ne mogu definisati da li je produkt razocarenja ili bijesa..? Osoba sam koja na nepravdu i na stvari koje mi ne leze reagujem "jezikom" ali njoj stvarno nemam potrebu ni rijeci da kazem, ne znam zasto? Mozda bas zato sto to vise i ne zasluzuje i sto u mojim ocima vise i ne postoji. Dobra je ona "Svi su ljudi; al' nije svak i covjek"... Ljudi te danas prodaju za svoj interes kao dlanom od dlan... cak i nakon dugo vremena